Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

ŽENA NA ČELU SAMO JEDNE OD 15 IZBORNIH LISTA

CŽP i Spektra su obavili analizu juče objavljene zbirne izborne liste partija za predstojeće parlamentarne izbore. Podaci pokazuju da najveći broj izbornih lista ispunjava samo minimalne uslove u pogledu primjene kvota za manje zastupljeni pol, dok samo jednu listu predvodi žena.

Prethodno je Državna izborna komisija vratila na doradu tri izborne liste, radi otklanjanja nedostataka koji se tiču nepoštovanja kvota za manje zastupljeni pol.

Primijećena je tendencija rasta procenta žena na listama manjinskih partija, ali na niže rangiranim pozicijama i sa veoma niskom vjerovatnoćom da će dobiti poslanički mandat. Podsjećamo da su naša ranija istraživanja pokazala da veći procenat žena na izbornim listama ne rezultira većim procentom žena u parlamentu, već da taj procenat zavisi od pozicija žena na izbornim listama – što je više žena na prvim i drugim pozicijama, to je veća vjerovatnoća da će biti izabrane. Što su niže rangirane, to je manja vjerovatnoća da će dobiti mandate, posebno kada je riječ o malim partijama koje ne mogu računati na više od tri mandata.

Od petnaest proglašenih lista, njih četrnaest predvode muškarci i na njima se žene nalaze tek na trećem ili četvrtom mjestu. Samo jednu listu predstavlja žena i ta lista bilježi najveći procenat žena, čak 59%, u odnosu na 41% kandidata, a slijede je liste manjinskih partija.

Pored toga, izborne liste za koje istraživanja NVO CEDEM i kompanije “Redfield & Wilton Strategies” pokazuju da će dobiti najveći broj mandata, rangiraju žene na nižim mjestima u svakoj rednoj grupi od četiri kandidata, t.j. primjenjuju samo zakonski minimum kada su u pitanju kvote. Ovakva ustaljena praksa rezultira manjim brojem žena u poslaničkim klupama i, posljedično, na mjestima odlučivanja. Tako su na parlamentarnim izborima iz 2020. godine, žene osvojile svega 18 od 81 raspoloživog mandata, odnosno 22,22%. Na vjerovatno ponavljanje tog scenarija ukazuju i brojke koje predstavljamo u tabeli o broju žena među prvih četiri i deset kandidata na listama.

Očigledno je da bi bez postojanja kvota za manje zastupljeni pol procenat žena na partijskim listama bio još niži, pa ukazujemo na obavezu osnaživanja partijskih i zakonskih mehanizama za veće političko učešće žena. Naročito treba povesti računa o zastupljenosti žena iz marginalizovanih grupa, uključujući Romkinje, žene sa invaliditetom, LBTQ žene kao i druge čiji se glas nedovoljno čuje na javnoj i političkoj sceni.