Taktike manipulacije

Nasilnici koriste čitav niz taktika da bi ispoljili svoju moć nad vama:

• Dominacija – Nasilnici moraju da se osjećaju glavnima u vezi. Donosiće odluke vezane za vas i vašu porodicu, govoriti vam što da radite i očekivati da slušate bez riječi. Može se odnositi prema vama kao prema sluškinji, djetetu ili svom vlasništvu.
• Ponižavanje – Nasilnik će uložiti sve moguće napore da iskrivi vaše mišljenje o sebi zbog toga što ako mislite da ste bezvrijedni i da vas niko drugi ne bi želio, manje su šanse da ga napustite. Uvrede, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i ponižavanje su oružja zlostavljanja stvorena da podriju vaše samopouzdanje i učine da se osjećate bezvrijedno.
• Izolacija – Da bi povećao vašu zavisnost od njega, nasilnik će vas odsjeći od spoljnjeg svijeta. Može vas spriječavati da se sretnete sa porodicom i prijateljima ili da idete u školu ili na posao. Morate tražiti dozvolu za sve što radite, gdje idete ili koga viđate.
• Prijetnje – nasilnk često koristi prijetnje da bi uplašio partnerku tako da ga ne napusti ili da ne podnese prijavu protiv nasilja. Može prijetiti povredama i smrću vama, vašoj djeci, drugim članovima porodice, čak i kućnim ljubimcima. Takođe može prijetiti samoubistvom, podnositi lažne prijave protiv vas, prijavljivati vas Centru za socijalni rad.
• Zastrašivanje – nasilnik može koristiti razne tehnike zastrašivanja da bi vas potčinio. Ove taktike uključuju prijeteće poglede ili gestove, razbijanje stvari u vašem prisustvu, povrijeđivanje vašeg kućnog ljubimca ili prijetnje oružjem.
• Poricanje i krivica – nasilnici su spretni u pronalaženju opravdanja za ono što se ne da opravdati. Loša iskustva u djetinjstvu, loše raspoloženje tog dana, čak i sama žrtva predstavljaju izgovore kojim pokušavaju da pravdaju nasilje. Često predstavljaju nasilje “bezazlenijim” nego što jeste i potpuno poriču da se ono dogodilo. Skloni su i prebacivanju odgovornosti na žrtvu: njegovo nasilno ponašanje vaša je krivica.

Nasilnici mogu da kontrolišu svoje ponašanje – i to rade veoma često.

• Nasilnici biraju svoje žrtve. Oni ne vrijeđaju, ne prijete i ne napadaju svakog ko ih povrijedi. Obično nasilje čuvaju za osobe koje su im najbliže, za one koje tvrde da vole.
• Nasilnici mogu pažljivo birati kada i gdje će zlostavljati žrtvu. U javnosti, u stanju su da se pretvaraju da je sve u redu, da kontrolišu svoje ponašanje i suzbijaju agresiju sve dok ne ostanu nasamo sa žrtvom.
• Nasilnici su u stanju da prekinu zlostavljanje onda kada im to odgovara. Veći broj njih nije “van sebe”. U stvari, u stanju su da prekinu nasilno ponašanje istog trena kada im to ide u korist (na primjer, prilikom policijske intervencije, kada ih nazove šef).
• Nasilnici mogu usmjeravati udarce tamo gdje neće ostati tragovi. Umjesto izliva nekontrolisanog bijesa, mnogi nasilnici prilikom udaranja pažljivo ciljaju one djelove tijela na kojima neće ostati modrice.