Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

Taktike manipulacije

Nasilnici koriste čitav niz taktika da bi ispoljili svoju moć nad vama:

  • Dominacija – Nasilnici moraju da se osjećaju glavnima u vezi. Donosiće odluke vezane za vas i vašu porodicu, govoriti vam što da radite i očekivati da slušate bez riječi. Može se odnositi prema vama kao prema sluškinji, djetetu ili svom vlasništvu.
  • Ponižavanje – Nasilnik će uložiti sve moguće napore da iskrivi vaše mišljenje o sebi zbog toga što ako mislite da ste bezvrijedni i da vas niko drugi ne bi želio, manje su šanse da ga napustite. Uvrede, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i ponižavanje su oružja zlostavljanja stvorena da podriju vaše samopouzdanje i učine da se osjećate bezvrijedno.
  • Izolacija – Da bi povećao vašu zavisnost od njega, nasilnik će vas odsjeći od spoljnjeg svijeta. Može vas spriječavati da se sretnete sa porodicom i prijateljima ili da idete u školu ili na posao. Morate tražiti dozvolu za sve što radite, gdje idete ili koga viđate.
  • Prijetnje – nasilnk često koristi prijetnje da bi uplašio partnerku tako da ga ne napusti ili da ne podnese prijavu protiv nasilja. Može prijetiti povredama i smrću vama, vašoj djeci, drugim članovima porodice, čak i kućnim ljubimcima. Takođe može prijetiti samoubistvom, podnositi lažne prijave protiv vas, prijavljivati vas Centru za socijalni rad.
  • Zastrašivanje – nasilnik može koristiti razne tehnike zastrašivanja da bi vas potčinio. Ove taktike uključuju prijeteće poglede ili gestove, razbijanje stvari u vašem prisustvu, povrijeđivanje vašeg kućnog ljubimca ili prijetnje oružjem.
  • Poricanje i krivica – nasilnici su spretni u pronalaženju opravdanja za ono što se ne da opravdati. Loša iskustva u djetinjstvu, loše raspoloženje tog dana, čak i sama žrtva predstavljaju izgovore kojim pokušavaju da pravdaju nasilje. ÄŒesto predstavljaju nasilje “bezazlenijim” nego što jeste i potpuno poriču da se ono dogodilo. Skloni su i prebacivanju odgovornosti na žrtvu: njegovo nasilno ponašanje vaša je krivica.

Nasilnici mogu da kontrolišu svoje ponašanje – i to rade veoma često.

  • Nasilnici biraju svoje žrtve. Oni ne vrijeđaju, ne prijete i ne napadaju svakog ko ih povrijedi. Obično nasilje čuvaju za osobe koje su im najbliže, za one koje tvrde da vole.
  • Nasilnici mogu pažljivo birati kada i gdje će zlostavljati žrtvu. U javnosti, u stanju su da se pretvaraju da je sve u redu, da kontrolišu svoje ponašanje i suzbijaju agresiju sve dok ne ostanu nasamo sa žrtvom.
  • Nasilnici su u stanju da prekinu zlostavljanje onda kada im to odgovara. Veći broj njih nije “van sebe”. U stvari, u stanju su da prekinu nasilno ponašanje istog trena kada im to ide u korist (na primjer, prilikom policijske intervencije, kada ih nazove šef).
  • Nasilnici mogu usmjeravati udarce tamo gdje neće ostati tragovi. Umjesto izliva nekontrolisanog bijesa, mnogi nasilnici prilikom udaranja pažljivo ciljaju one djelove tijela na kojima neće ostati modrice.
Show CommentsClose Comments

Leave a comment