Rješenje  Suda za prekršaje u Bijelom Polju, odjeljenje Kolašin, još jedno je  u nizu  razočarenja  nesposobnošću nadležnih institucija da osiguraju zaštitu i pristup žrtava pravdi. 

Posebno sam razočarana činjenicom da je protiv učinioca seksualnog nasilja podnijeta prekršajna prijava i da je tom prijavom, zbog remećenja javnog reda i mira, obuhvaćena i žena koja se branila od seksualnog nasilnika. Posebno je poražavajuće što je sudija smatrao da je žena žrtva nasilja odgovorna , jer u momentu napada nije zvala policiju već se branila. Ovakvo postupanje policije i suda za prekršaje odvraća sve buduće žrtve da prijavljuju nasilje i  privileguje učinioca nasilja izricanjem samo novčane kazne, kao da je prešao ulicu van pješačkog prelaza.

Posebno zabrinjava  činjenica da je pomenuto rješenje  donio dugogodišnji predsjednik Suda za prekršaje Bijelo Polje, raniji kandidat za sudiju Ustavnog suda, koji je pohadjao brojne seminare na temu nasilja nad ženama. Na tim seminarima je mogao čuti da žrtve različito reaguju u  trenutku napada i da lične pretpostavke o tome kako je žrtva  trebala da reaguje ne smiju biti razlog za njihovu osudu.

Rješenje sudije Beganovića je dokaz da svijest nosilaca pravosudnih funkcija često zaostaje za usvojenim standardima za zaštitu ljudskih prava, te upozorava na važnost hitne reforme pravosudja, koja će garantovati prava žrtava. 

 Ovaj slučaj  potvrdjuje i opravdanost nedavnih izmjena Krivičnog zakonika kojim je seksualno uznemiravanje propisano kao krivično djelo.

Očekujemo pravično i djelotvorno postupanje viših pravosudnih instanci i pratimo slučaj.