Prenosimo izjavu izvršne direktorice Maje Raičević o aktuelnim slučajevima nasilja i (ne)postupanju nadležnih institucija

Institucije su pasivne i potrebno je u potpunosti rekonstruisati postojeći sistem, tako da prava i interesi žrtava, dužna pažnja i proaktivan odnos budu osnovni principi u postupanju nadležnih institucija.

Ova mlada žena je jedna od tri koje su ubijene u poslednja 4 mjeseca. Sve tri su žrtve partnerskog nasilja, najmlađa je imala 19, a najstarija 36 godina. Podsjetiću i da je teško povrijedjena petnaestogodišnja kćerka jedne od žrtava i teško ranjen otac Šejle Bakije.

Podaci sudova za prekršaje pokazuju da su u toku 2021. godine u radu imali jako veliki broj predmeta za nasilje u porodici , cak 2.176, što znači da se tužioci mnogo češće odlučuju za blažu kvalifikaciju djela, t.j. uglavnom se vode prekršajni postupci.

Krivičnih postupaka je neuporedivo manje – unazad 10 godina ne prelaze 15 % od ukupnog broja prijavljenih slucajeva.

Do kraja 2021. godine sudovi za prekršaje su okončali 70.73% predmeta ili 1539, ali je kaznena politika jos uvijek preblaga.

Naime u ukupnom broju okončanih predmeta, zatvorske kazne su izrečene u samo 7% predmeta koji su vođeni pred sudovima za prekršaje.

Preovlađuju uslovne osude – 19%, novčane kazne – 29%, opomene – 8%, vaspitne mjere – 1.4%.

Zaštitne mjere udaljenje iz stana su izrečene u samo 3% predmeta, zabrana približavanja u 7.7% predmeta, a zabrana uznemiravanja i uhođenja u 12,5% predmeta. Sve ovo pokazuje da se ne vodi dovoljno racuna o prevenciji novog nasilja i fizičkoj zaštiti žrtava.

Statistika sudova govori sve.