Skip to content Skip to footer

Neophodno je neprestano primjenjivanje standarda Istanbulske konvencije

Komitet strana ugovornica Istanbulske konvencije izdao je 20. aprila 2020. godine Deklaraciju kojom izražava volju i odlučnost da se države potpisnice drže standarda Istanbulske konvencije kao izvora smjernica za postupke vlada tokom izbijanja trenutne pandemije izazvane virusom COVID-19. Nakon alarmantnog porasta broja zabilježenih slučajeva nasilja nad ženama i / ili porodičnog nasilja koje je izazvala pandemija širom svijeta i u brojnim državama članicama Savjeta Evrope, u Deklaraciji se navodi važnost principa i zahtjeva Istanbulske konvencije u oblastima prevencije, zaštite, krivičnog gonjenja i integrisane politike u trenutnim vanrednim okolnostima. Deklaraciju je usvojio Komitet strana ugovornica, koji je međuvladino tijelo ovlašćeno da poštuje standarde Istanbulske konvencije i da se postara da ih se države potpisnice pridržavaju u svakom trenutku.

Deklaracija Komiteta strana ugovornica Konvencije Savjeta Evrope o Sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) povodom sprovođenja Konvencije tokom pandemije izazvane virusom COVID-19

Komitet strana ugovornica Istanbulske konvencije,

Prepoznajući izazove sa kojima se suočavaju države članice Savjeta Evrope kako bi zaštitile svoje građane od prijetnje pandemije izazvane virusom COVID-19,

Konstatujući da nasilje nad ženama i djevojkama, kao i nasilje u porodici, ima tendenciju rasta tokom krize i da novi podaci pokazuju alarmantni porast broja prijavljenih slučajeva određene vrste takvog nasilja širom svijeta i u brojnim državama članicama Savjeta Evrope,

Svjesni potencijalnog uticaja koji bi mjere, preduzete kao odgovor na trenutnu krizu, posebno politike izolacije i zatvaranja, mogle da imaju kad je riječ o povećanju rizika da žene i djevojke budu izložene svim oblicima rodno zasnovanog nasilja, uključujući seksualno, porodično i takozvano nasilje iz časti,

Imajući na umu da je takav rizik posebno visok za žene i djevojke koje pripadaju ugroženim grupama i / ili su izložene riziku višestruke diskriminacije, zavisno od njihovog socijalnog ili etničkog / nacionalnog porijekla, kao što su na primjer žene sa invaliditetom, žene iz svijeta prostitucije, starije žene, migrantkinje i žene koje traže azil,

Podsjećajući na važnost promocije koordinisanih i holističkih odgovora na zajedničke izazove koji se uklapaju u vrijednosti i standarde Savjeta Evrope koji se zasnivaju na poštovanju vladavine zakona, demokratije i standarda ljudskih prava u Organizaciji,

Uz želju da pruže smjernice državama potpisnicama i drugim državama, kao podršku njihovim naporima da nastave sa sprječavanjem i suzbijanjem nasilja nad ženama i nasilja u porodici, nastalog usled ovih vanrednih okolnosti,

Nakon konsultacija i traženja ekspertize Grupe eksperata za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilje u porodici (GREVIO):

Podsjeća da principi i zahtjevi Istanbulske konvencije predviđaju: okvir za osmišljavanje i sprovođenje mjera za osiguranje ravnopravnosti žena i muškaraca i za suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koje se primjenjuju u svakom trenutku i dobijaju na značaju u trenutnoj vanrednoj situaciji koja je prouzrokovana pandemijom izazvanom virusom COVID-19;

Podvlači obavezu država potpisnica Istanbulske konvencije da ispolje potrebnu revnost za sprječavanje, istragu, kažnjavanje i obeštećenje za djela nasilja obuhvaćena Konvencijom, u skladu sa svojim obavezama iz Evropske konvencije o ljudskim pravima;

– Pozdravlja pristup onih država koje traže inovativne načine da se prilagode institucionalni odgovori na nasilje u svjetlu trenutnog konteksta i poziva države potpisnice da ispune svoje obaveze prema Istanbulskoj konvenciji i da pojačaju mjere preduzete u tu svrhu;

– Skreće pažnju državama potpisnicama na izbor odredaba Istanbulske konvencije koje su u Aneksu ove Deklaracije, a koje nude primjere mogućih akcija i mjera koje treba preduzeti tokom suočavanja sa pandemijom;

– Priznaje potrebu da se nastave razmjena i saradnja među članovima i posmatračima Komiteta radi rješavanja dugoročnog uticaja i bilo kakvih posljedica tekuće krize na žrtve nasilja nad ženama i nasilja u porodici, istovremeno obezbjeđujući potpuno pridržavanje načela i zahtjeva Istanbulske konvencije, uz garanciju da se pristup ovakvom nasilju zasniva na brizi o žrtvama i poštovanju ljudskih prava.

ANEKS

Moguće akcije i mjere koje treba preduzeti tokom pandemije izazvane virusom COVID-19 prema odabranim odredbama Istanbulske konvencije

INTEGRISANE POLITIKE

  • ÄŒlan 6 (Rodno osjetljive politike): Države potpisnice bi trebalo da nastoje da uključe rodnu perspektivu prilikom osmišljavanja i primjene strategija za borbu protiv pandemije izazvane virusom COVID-19. To bi podrazumijevalo procjenu potencijalnog uticaja mjera preduzetih zbog rizika od različitih oblika rodno zasnovanog nasilja, kojem su žene i djevojke izložene, kao što su partnersko i porodično nasilje, proganjanje, seksualno uznemiravanje, prisilni brak i seksualno nasilje, uključujući elektronsko nasilje, kao i potencijalni uticaj na djecu svjedoke nasilja.
  • ÄŒlan 7 (Sveobuhvatne i koordinisane politike): Države potpisnice bi trebalo da, u skladu s mogućnostima, održavaju i jačaju međuinstitucionalne mehanizme koordinacije u razvoju i primjeni politika za suzbijanje nasilja nad ženama tokom pandemije izazvane virusom COVID-19. Procesi sa više zainteresovanih strana koji uključuju sve relevantne aktere, uz učešće organizacija civilnog društva i organizacija za ženska prava mogu pomoći nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima u procjeni činjeničnog stanja, kao i potreba žrtava; mogu služiti u daljoj procjeni nivoa kapaciteta davalaca usluga i odrediti da li ovi servisi zahtijevaju dodatna sredstva. Na primjer, skloništa koja se pridržavaju mjera fizičkog rastojanja i nude karantin za zaražene žrtve vjerovatno će oskudijevati u slobodnim mjestima.
  • ÄŒlan 8 (Finansijska sredstva) i ÄŒlan 9 (Nevladine organizacije i civilno društvo): U svjetlu gore pomenutih okolnosti, države potpisnice će možda morati da razmotre da li su finansijski i ljudski resursi dodijeljeni za pružanje usluga, uključujući usluge koje pružaju nevladine organizacije, odgovarajući ili ih treba pojačati kao odgovor na trenutnu situaciju.
  • ÄŒlan 11 (Prikupljanje podataka i istraživanje): Prikupljanje podataka, uključujući administrativne podatke i podatke registrovane od strane stručnih službi za podršku, kao što su SOS linije, mogu poslužiti za praćenje trendova i mogućeg porasta u zahtjevima žrtava za pomoć. Podaci služe za uvid u činjenice, na osnovu kojih bi se preduzele mjere za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama i za usklađivanje s razvojnim potrebama za vrijeme pandemije, na taj način izvlačeći lekcije za budućnost.

PREVENCIJA

  • ÄŒlan 12 (Opšte obaveze) i ÄŒlan 13 (Podizanje svijesti): Države potpisnice bi trebalo da razmotre preduzimanje mjera, poput konferencija za štampu i kampanja na televiziji, radiju ili putem društvenih mreža, čiji cilj je upoznavanje šire javnosti sa povećanim rizikom od nasilja nad ženama i djevojkama za vrijeme pandemije i pružanje što više informacija o mjestima na kojima žrtve mogu dobiti pomoć. Napori mogu uključivati distribuciju postojećih informacija i materijala, poput brošura i letaka, na mjestima koja nisu pod uticajem trenutnih ograničenja kao što su supermarketi i apoteke. Omogućavanje dostupnosti informacija na različitim jezicima biće od značaja za dopiranje do posebno ranjivih grupa žena.
  • ÄŒlan 15 (Obuka profesionalaca): Države potpisnice bi trebalo da razmotre preduzimanje mjera za podizanje svijesti državnih i javnih zvaničnika koji djeluju u kritičnim sektorima (zdravstvo, pravosuđe, sprovođenje zakona, npr.) o potencijalnom uticaju mjera poput socijalnog distanciranja, izolacije ili policijskog časa, i uopšte o ekonomskim i socijalnim posljedicama krize kod žena i djece koji žive u nasilnim odnosima ili u kući gdje vlada nasilje. Vlasti takođe mogu ohrabriti profesionalce, kao što su advokati i osoblje koje radi u servisima podrške žrtvama, kroz promovisanje i uključivanje u obuku oslanjajući se na postojeće resurse (elektronska podučavanja, vebinari i moduli za obuku) koji su razvijeni i na nacionalnom i međunarodnom nivou (na primer, onlajn obuke u oblasti ljudskih prava za pravne stručnjake (HELP) kurs o nasilju nad ženama i nasilju u porodici koji je razvijen od strane Savjeta Evrope)*.
  • ÄŒlan 16 (Preventivni programi intervencije i liječenja): Vlade takođe treba da razmisle o oglašavanju postojećih programa za počinitelje u okviru kojih nasilni muškarci mogu da potraže pomoć. Programi koji su dostupni na internetu i / ili putem telefonskih linija za pomoć mogu biti posebno pogodni tokom trenutne situacije u kojoj je naloženo da se praktikuje socijalno distanciranje.
  • ÄŒlan 17 (Učešće privatnog sektora i medija): Mediji mogu biti ohrabreni da sarađuju sa nacionalnim i lokalnim vlastima da bi pojačali izvještavanje o tome kako pandemija povećava rizik od nasilja za žene i djevojke i gdje ili kako one mogu da potraže pomoć.

* https://rm.coe.int/help-course-in-brief/168076c9b5

ZAŠTITA

  • ÄŒlan 19 (Informacije): Za žrtve nasilja koje su u samoizolaciji ili dijele postor sa svojim nasilnim partnerima ili članovima porodice, pristup informacijama o dostupnim uslugama podrške i zakonskim mjerama će vjerovatno biti problem. Kako bi se zaštitilo pravo žrtava na pristup informacijama, države potpisnice bi trebalo da razviju ciljane informativne kampanje.
  • ÄŒlan 20 (Opšte usluge podrške), član 22 (Specijalizovane službe za podršku), ÄŒlan 23 (Skloništa) i ÄŒlan 24 (Telefonske linije za pomoć): Države potpisnice bi trebalo da izvrše kvalifikaciju prioritetnih servisa i / ili garantuju kontinuitet opštih službi za pomoć žrtvama svih oblika nasilja obuhvaćenih Konvencijom, kao i usluge podrške i zaštite za djecu svjedoke, istovremeno garantujući da usluge budu u skladu sa važećim i primjenljivim bezbjednosnim smjernicama. Ovo bi moglo podrazumijevati preduzimanje dodatnih mjera za prilagođavanje kapaciteta postojećih struktura podrške, uključujući skloništa i telefonske linije za pomoć, novim potrebama, kao i razvijanje alternativnih načina za pružanje usluga, na primjer, bočnim linijama za pomoć sa chat-sistemima i savjetodavnim platformama koje pružaju socijalnu podršku i psihološku pomoć žrtvama putem tehnoloških sredstava. Pažnja takođe mora da se usmjeri na finansijsku podršku, od koje će mnoge žene zavisiti nakon preseljenja u prihvatilište za žrtve nasilja. Kada su u pitanju posebno ugrožene grupe žena, poput onih koje traže azil i izbjeglica, trebalo bi da se ulože posebni napori kako bi se omugućio pristup informacijama i servisima za podršku ženama sa iskustvom raznih vidova nasilja u prihvatilištima.

 

 

KRIVIÄŒNO GONJENJE

  • ÄŒlan 49 (Opšte obaveze): Prijavljivanje djela omogućava ženama žrtvama nasilja da podnesu žalbu. Primjeri elektronskih solucija za prijavljivanje zločina poput silovanja već postoje i mogu se dalje istražiti. Treba obezbijediti nove mogućnosti za žene koje prijavljuju nasilje. Ovakva inicijativa je bila ohrabrenje žrtvama koje prijavljuju partnersko i / ili nasilje u porodici tokom izolacije da u apotekama koriste šifrovani jezik. U ostvarivanju ovog cilja, države potpisnice bi trebalo da imaju na umu zahtjev da se informacije daju u obliku i na jeziku koji žrtve razumiju, obraćajući pažnju na specifične potrebe različitih grupa žena, a posebno najosjetljivije i najteže dostupne žrtve.
  • ÄŒlan 50 (Neposredni odgovor, prevencija i zaštita): Iako je u mnogim zemljama vanredna situacija uzrokovala usporavanje aktivnosti sudova i odlaganje sudskih rasprava koje nisu bile urgentne, sigurnost žrtve i njene djece trebalo bi da ostane prioritetna briga organa zaduženih za sprovođenje zakona i pravosudne organe. Prema tome, države potpisnice ostaju u obavezi da žrtvama pruže adekvatnu i neposrednu zaštitu.
  • ÄŒlan 51 (Procjena rizika i upravljanje rizikom): Za vrijeme trajanja pandemije od presudne je važnosti nastaviti sa procjenjivanjem ozbiljnosti situacija u kojoj se žrtve nalaze i rizika od ponavljanja nasilja. Bez obzira na preventivne mjere protiv pandemije, poželjna opcija je da, u slučajevima visokog rizika, počinilac prestupa bude u pritvoru do suđenja. Ako se zbog pandemije pribjegava alternativama lišenju slobode počinioca djela, o tome ne bi trebalo da se odlučuje bez obavještavanja žrtve i procjene posljedica koje ovakve odluke imaju po bezbjednost žrtve.

• ÄŒlan 52 (Hitne mjere zaštite) i ÄŒlan 53 (Mjere zabrane prilaska odnosno zaštite): Kao dio napora da osiguraju pravilno upravljanje rizikom, države potpisnice bi trebalo da nastave da žrtvama pružaju pristup hitnim mjerama zaštite i mjerama zabrane prilaska odnosno zaš

Show CommentsClose Comments

Leave a comment