SAOPŠTENJE POVODOM MEĐUNARODNOG DANA BORBE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA
Podgorica, 25.novembar 2022.
Prošlo je punih 20 godina od izmjena Krivičnog zakona Crne Gore, kojim je nasilje u porodici postalo krivično djelo. Ni nakon 20 godina porodični dom nije sigurno mjesto za žene i djecu. U Crnoj Gori su tokom ove godine dvije žene ubijene u svom domu, od svojih najbližih.
Još uvijek nemamo nijednu sudsku presudu za femicide koji su se dogodili u prethodne 2 godine. U slučaju ubistva Šejle Bakije, 8 mjeseci od podizanja optužnice protiv Ilira Đokaja, nije održano nijedno ročište glavnog pretresa.
I ove godine 25. novembar dočekujemo bez državne strategije za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, iako je prethodna davno istekla.
Ovaj dan dočekujemo i sa ocjenom Evropske komisije da rodno zasnovano nasilje , a posebno porodično nasilje, ostaje ozbiljan i uporan krivično-pravni, društveni problem i problem javnog zdravlja, kao i neefikasno procesuiranje slučajeva nasilja nad ženama, javnih izjava mizoginije, slučajeva rodno zasnovanog nasilja, nasilja nad djecom, govora mržnje i zločina počinjenih iz mržnje kojima su posebno izložene najranjivije grupe. Romkinje, žene s invaliditetom, LBT žene, žene koje žive u ruralnim područjima trpe višestruku diskriminaciju i nemaju pristup odgovarajućim socijalnim servisima.
Naročito zabrinjava pasivnost institucija da zaštite djecu svjedoke nasilja u porodici, čiji očevi sa istorijom porodičnog nasilja ne poštuju izvršne sudske odluke i onemogućavaju im kontakt s majkama.
Zabrinjava nas i praksa krivičnog gonjenja žrtava dugogodišnjeg nasilja koje prethodno nijesu dobile zaštitu institucija, a koja je u više slučajeva rezultirala osuđujućim presudama protiv žrtava.
Država nema dovoljno specijalizovanih servisa podrške za žene i djecu žrtve nasilja, niti su uspostavljeni krizni centri i jasni protokoli za postupanje sa žrtvama seksualnog nasilja.
Zbog svega navedenog ponavljamo ranije zahtjeve i to ćemo činiti sve dok ne budu ispunjeni:
▪ Izvršiti analizu postojećeg neefikasnog sistema za zaštitu i podršku žrtvama i uspostaviti novi koordinisani sistem koji će prava i najbolji interes žrtava smjestiti u središte svih mjera.
▪ Obezbijediti odgovarajuće ljudske i finansijske resurse za sprovođenje svih mjera, politika i zakonodavstva usmjerenog na sprječavanje i suzbijanje nasilja nad ženama.
▪ Obezbijediti specijalizaciju u institucijama koje rade na sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici – policije, tužilaštva, centara za socijalni rad, sudstva, zdravstvenih službi, sudskih vještaka.
▪ Osigurati kontinuiranu superviziju i evaluaciju rada nadležnih institucija i utvrditi odgovornost svih koji ne postupaju u najboljem interesu žrtava.
▪ Unaprijediti zakonski okvir i usaglasiti ga sa standardima Istanbulske konvencije.
▪ Osigurati političku i finansijsku podršku organizacijama civilnog društva koje vode specijalizovane servise za žene i djecu, uz poštovanje njihove autonomije i principa rada.
▪ Obezbijediti programe za socijalnu integraciju žrtava nasilja, poput socijalnog stanovanja, programa za zapošljavanje i servisa za podršku i brgu o djeci.
NVO Centar za ženska prava
