Govor mržnje i mizogini napadi na žene u javnom prostoru, a posebno u Skupštini Crne Gore, ne nastaju u vakuumu, već su direktna posljedica političkog ambijenta koji se godinama sistematski proizvodi, a u kojem se agresivan, omalovažavajući govor napadi na ličnost normalizuju, a odgovornost nosilaca najviših javnih funkcija u potpunosti izostaje.

Na takvo postupanje nisu imune ni pojedine visokopozicionirane članice ovog kluba – slučaj javnog napada poslanice Zdenke Popović na braniteljku ljudskih prava Teu Gorjanc Prelević upravo je takav primjer.

Ovakav istup ne predstavlja samo lični napad, već zloupotrebu institucionalne moći potpredsjednice Skupštine za obračun sa neistomišljenicama, što je neuobičajena kod nas i vrlo opasna pojava, osim što je suprotna i Etičkom kodeksu Skupstine i osnovnim principima demokratske debate. Mislim da je važno da to prepoznamo, kako se ne bi ponovilo.

Borba protiv govora mržnje prema ženama je borba za političku i institucionalnu odgovornost, kulturu dijaloga i jasnu osudu nepoštovanja i omalovažavanja neistomišljenica sa najviših mjesta moći. Bez toga, normativni okvir ostaje mrtvo slovo na papiru, a Skupština — umjesto prostora demokratske debate — postaje mjesto u kojem se žene u javnom životu sistematski obeshrabruju i pitanje rodne ravnopravnosti zloupotrebljava za partijske interese.