Sa druge strane, jednako sistematski se naše društvo drži na pristojnoj distanci od kulture, pretvoreno u plodno tlo za bujanje nasilja i ignorancije. Uprkos velikom broju talentovanih umjetnika, vlada Crne Gore ne ulaže u njihov profesionalni razvoj: isključeni iz dešavanja na umjetničkoj sceni, bez prilika da predstave svoj rad, često bez prostora za rad, veliki broj umjetnika usmjerava kreativnost na puko preživljavanje i odustaje od umjetničke karijere.

Naše iskustvo u oblasti umjetno sti govori da je ona moćan agens promjena: Komunicirajući sa osobama različitog pola, starosne dobi, nivoa obrazovanja, umjetnost nadilazi osjećaj nacionalne, vjerske ili etničke pripadnosti i zbog toga je nepohodna u društvenoj komunikaciji. Ulaganjem u njen razvoj, društvo izoštrava perceciju, razvija kritičku svijest, prozire fraze, proceduralne transparencije i lažne iskaze koji stižu sa visokih položaja. Društvo na većem stepenu kulturne pismenosti manje je podložno manipulaciji i time ima više šansi u izboru kvalitetnih zastupnika svojih prava.

Stoga, okupljamo mlade umjetnike koje takođe pogađa patnja naših sestara, majki i drugarica da se zajedno odupremo brutalnosti koja se gura pod itisone institucija. Učeći iz NOBa kako su se umjetnici i revolucionari ujedinili u otporu fašizmu, kako su razumjeli umjetnost i kao izraz borbenog duha i kao kanal za prenošenje znanja narodu, i, na kraju, podstičući ga na kreativnost, uspjeli da ga opismene i emancipuju, formulišemo korake i principe našeg otpora.